Posljednji car

Posljednji car (The Last Emperor, 1987), Vel. Britanija/Italija, boja, 165 min, Columbia, pr.: Jeremy Thomas, r.: Bernardo Bertolucci, sc.: B. Bertolucci, Mark Peploe, prema autobiografiji Pu Yia i memoarima Reginalda Johnsona, df.: Vittorio Storaro, glazba: Ryuichi Sakamoto, David Byrne, Cong Su, sgf.: Ferdinando Scarfiotti, Bruno Cesari, Osvaldo Desideri, kgf.: James Acheson, ul.: John Lone (Pu Yi), Joan Chen (Wan Yung), Peter O’Toole (Reginald Johnson), Ruocheng Ying (guverner), Victor Wong (Chen Pao Shen), Dennis Dun (Big Li), Ryuichi Sakamoto (Amakasu), Maggie Han, Tao Wu.

Život posljednjega kin. cara Pu Yia, koji je na prijestolje stupio kao trogodišnjak 1908., da bi bio svrgnut već 1911. Potom je izoliran u svojoj palači do 1924., kada odlazi u Tanjin, pod jap. vlašću, gdje živi životom zapadnog plejboja. Od 1934. vladar satelitske jap. države Mandžukuo, nakon svršetka II. svj. rata i pobjede komunista u kin. građ. ratu Pu Yi poslan je na preodgajanje. Pušten iz zatvora 1959., postaje vrtlar.

Film je narativno oblikovan serijom od 12 retrospekcija i prospekcija (flashforwarda). Vizualno vrlo spektakularan, lik. nijansama korespondira s frojdističkim aspektima priče pa su scene junakova boravka u carskoj palači (Zabranjenom gradu), kao simbolu sigurnosti i odvojenosti od vanjskog svijeta, ali i bijega od bolnog procesa samospoznaje, snimljene izrazito žarkim, toplim bojama, a tenziju junakovih svjesnih i nesvjesnih poriva naglašava odnos svjetla i sjene. Zaokupljen odnosom ideologije i povijesti, Bertolucci je u filmu slijedio službeni kin. stav o Pu Yiu, ali ga je nadogradio prikazom protagonista kao žrtve ideol. manipulacija. Prvi zapadnjački film gotovo u cijelosti snimljen u Kini (odobrenju kin. vlasti znatno je pripomoglo redateljevo članstvo u tal. komun. stranci), film je nominiran za 9 Oscara te ih je sve osvojio – za film, režiju, scenarij prema predlošku, fotografiju, scenografiju, kostimografiju, izvornu glazbu, montažu (Gabriella Cristiani) i zvuk (Bill Rowe, Ivan Sharrock).